Arheološka baština Kostrene

Pretpovijesne gradine Solin i Sopalj

Na najvišim uzvisinama povrh naselja općine Kostrena smještene su pretpovijesne gradine Solin i Sopalj. Brijeg Solin s ostatcima arheološkog lokaliteta nalazi se na sjeverozapadnom rubu Kostrene, iznad duboke uvale Martinšćica i doline Sušačke drage. Lokalitet je s pristupačne strane brijega polovicom drugog tisućljeća prije Krista zaštićen polukružnim bedemskim opasačen izgrađenim tehnikom suhozida od lomljenih blokova kamena. Položaj gradine bio je napušten u posljednjem tisućljeću stare ere.

Na nižim dijelovima Kostrene nalaze se još dvije manje nadzorne točke - Kula i Glavica. Na Glavici se nalaze tragovi manje pretpovijesne naseobine. Tijekom rimskog razdoblja na Kostreni su postojala tri manja seoska naselja, od kojih su antičko naselja u Šodićima i u Svetoj Luciji bila smještena uz trasu rimske državne ceste. Treće naselje, podno Urinja, kao i nadzorna priobalna postaja na Sršćici nestala su izgradnjom industrijskih postrojenja.

Raspadom Rimskog carstva lokalno romansko stanovništvo postalo je ugroženo upravo zbog pristupačnosti prilaza morem i rimskim prometnicama. Stoga krajem 4. stoljeća nakon Krista, u vrijeme napada naroda Zapadnih Gota, tadašnji žitelji Kostrene grade na mjestu ruševnih ostataka pretpovijesne gradine na brijegu Solin novu utvrdu. Prema dosadašnjim spoznajama, utočište na Solinu bilo je napadnuto oko 600. godine od strane prvog vala avaro-slavenskih osvajača našeg priobalja, osvojeno i spaljeno. Doseljeni slaveni držali su Solin neko vrijeme, vjerojatno do 800. godine, kada u napadu franačke vojske avaro-slavenske skupine bivaju uništene, a u naš kraj pristižu iz sjeverozapadnog kopnenog zaleđa Hrvati, koji se ovdje trajno naseljavaju.

Gradina Sopalj

Na istočnom rubu općine Kostrena, na dominantnom kamenitom brijegu Sopalj s kojeg se pruža panoramski pogled na Bakarski zaljev i kvarnerske otoke nalazi se prostrano, s dva pojasa bedemskih opasača omeđeno pretpovijesno naselje, gradina Sopalj. Sopalj je utemeljen tijekom brončanog doba u drugom tisućljeću prije Krista, a kao stražarsko-nadzorna postaja bio je u funkciji nadzora prilaza Bakarskom zaljevu gotovo do našeg doba.

Put Počivala

Počivalo je zid na koji bi žene koje su u 18., 19. i početkom 20. st. iz udaljenijih zaseoka smještenih diljem kostrenskog poluotoka dolazile ispirati rublje na izvorište „Stara voda“ i na „Perilo“ u Žurkovu - odložile teret. Ili bi se na ovakvom zidu, visine jednog i dužine dva metra, tek oslonile škamblicom za nošenje opranog rublja, kako bi si barem nakratko olakšale težak uspon. Naime, pranje rublja nekada je bio jedan od najtežih, isključivo ženskih poslova! U vrijeme prije vodovoda i perilica, svo se rublje pralo ručno na potocima, rijekama, lokvama i javnim zdencima. Rublje se u prosjeku pralo svaka tri tjedna, a cijeli je post...